Članica predsjedništva Centra Danijela Hajdinjak-Prihić i članica stranke Marina Balen uputile su otvoreno pismo o stanju u školstvu i zdravstvu. Kako poručuju, u svim kriznim situacijama neophodno je definirati pravila igre, a sigurnost i zdravlje učenika i djelatnika škola moraju biti prioritet

Dragi prijatelji, poznanici, građani..

U ovim teškim trenucima u kojima se kao i tlo, polako sliježu emocije svi razmišljamo u kojem smjeru dalje i kako najbrže pomoći ljudima pogođenih područja. Ono što smo naučili ovih dana je da je u ljudskoj prirodi pomoći i što nas čini neizmjerno sretnima je zajedništvo koje smo kao narod pokazali. Ali isto tako ono što nas je  zabrinulo jest način funkcioniranja naše države, a manjkavosti u njenom funkcioniranju  su se počele otvarati na sve strane kao rupe u tlu oko Petrinje.

Odakle krenuti.. možda od početka. Vjerovali smo da će država prvo proglasiti katastrofu, paralelno sa provođenjem protokola u kriznim situacijama. Nadali smo se da ga imamo. Umjesto toga vidjeli smo ljude u kravatama na ruševinama kojima tamo nije bilo mjesto.

Zašto je važno da imamo protokole pokazao je već idući dan nakon prvog potresa kada su svi pohrlili u grad i kada smo imali najviše stradalih. Samo pukom srećom izbjegli smo veće žrtve.

 Ono što smo očekivali je organiziran dolazak vojske i mobilizaciju svih vatrogasnih postrojbi Hrvatske, potom HGSS-a, jer je u prvim satima potrebna fizička snaga, a tek potom aktivacija robnih rezervi i dostava deka, šatora, vode hrane od strane Crvenog križa. Država je nažalost opet pokazala sav  nered u upravljanju i prepustila ljude jedne drugima.

Ako nemamo pripremne takve protokole vrijeme je da naučimo na ovim pogreškama i uspostavimo ih za budućnost. Za našu djecu. Nedavno je kolumnist jednog našeg portala napisao sljedeće. „Razlika između državnika i političara je u tome što državnik gradi infrastrukturu i bolnice, a političar razmišlja o tome kako privoliti narod grahom i stadionima.“. Nije li to zastrašujuće točno?

Objasniti ću sada upravljanje u kriznim situacijama kroz medicinu. Znate li što čini medicinu kvalitetnom? Kako ćete znati tko je dobar liječnik?

Dobar liječnik nije samo onaj tko je brižan i susretljiv, te posjeduje kliničko znanje i vještine, već je važno i  da on u svom radu slijedi propisane smjernice. U medicini nastupaju iznenadna krizna stanja koja ako ne postupamo brzo  plaćamo ljudskim životom.

Kao što svaki sport ima svoja pravila, tako je u svim kriznim situacijama potrebno definirati „pravila igre“ . Zato se kvaliteta u medicini mjeri kliničkim pokazateljima, a smjernice postoje kako bi svaki liječnik postupao isto. Svaki predmet u ambulanti mora biti na pravom mjestu da izbjegnemo neželjeni događaj  i zato moramo unaprijed razmišljati o rizicima. Na čestim incidentima koji se događaju proteklih mjeseci u hrvatskim bolnicama potrebno je učiti kako bi osmislili vlastite  hodograme i smjernice gdje oni ne postoje. Primjerice nedavni incident u bolnici  Čakovcu treba poslužiti kao primjer za izradu protokola na svim odjelima dijalize u svim hrvatskim  bolnicama kako se ne bi ponovilo isto. Isto je potrebno činiti nakon ovog potresa.

Tako i bolnica u Sisku treba poslužiti kao primjer izgradnje ne samo nove zgrade, već hrvatskog zdravstva 21. stoljeća. Potres u Sisku i Petrinji nije samo razrušio sisačku bolnicu, razrušio je hrvatski zdravstveni sustav. Rupe će se prokazivati tek u narednim mjesecima kada će uslijediti  posljedice ovih razornih događaja koje će se odraziti na zdravlje ljudi.

 Iz tog razloga je nužno osigurati prioritetnu zdravstvenu skrb i zdravstvenu zaštitu preusmjeriti na druge bolnice. Iako se na tome već radi, postojeće bolnice su već prekapacitirane i to pridonosi još težem stanju zdravstva koje je načeto Covid krizom. Sa izgradnjom temelja nove sisačke bolnice, trebaju se graditi temelji kvalitetne zdravstvene skrbi. Imamo priliku uspostaviti kvalitetno zdravstvo i učiniti liječnike i pacijente zadovoljnima.

Da li hrvatski građanin vjeruje zdravstvenom sustavu svoje države?  Mi ne.

Znate li da više ljudi završi kobno zbog liječničke pogreške nego što strada u prometu?

Što činimo da spriječimo rizike? Gdje je kvaliteta zdravstva Hrvatske? Zakopana je pod ruševinama.

Očiti nedostatak infrastrukture koji je ogolio ovaj potres očituje se u nezadovoljstvu liječnika. Liječnici ne trebaju puno. Oni vole svoj posao, ali ako nemaju uvjete za rad,  potražiti će ih van granica gdje će njihovo znanje biti cijenjeno a oni će se osjećati korisno. I najvažnije od svega, imati će pristojne uvjete rada. Sufinanciranje kredita liječnicima od strane nekih županija je vezanje ljudi, a sufinanciranje njihovih edukacija ako se provodi neplanski je bačen novac. Liječnike najviše motivira vlastiti uspjeh u radu, dakle izliječen pacijent, a tehnologije u zdravstvu otvaraju danas brojne mogućnosti. Zato gradimo bolnice u Hrvatskoj a ne u Mostaru i imati ćemo bolje zdravstvo i motivirane mlade ljude koji će nas ostati liječiti.

Primarna zdravstvena zaštita je kostur zdravstva. Zbog Covida je potrebno ojačati primarnu dodatnim administratorima ili volonterima iz medicinskih škola i viših sestrinskih škola, otvoriti sve dostupne kanale komunikacije putem mailova, vibera, whatsappa. I dalje se događa da pacijenti danima čekaju odgovor od svog liječnika opće prakse. Dvije osobe u jednoj ordinaciji opće medicine su sada premalo. Dio ordinacija primarne u razrušenim područjima ostao je bez prihoda jer su zgrade ne upotrebljive. Sada je potrebna suradnja ministarstva zdravstva i nadležnih komora kako bi se osigurala zdravstvena zaštita i pružila pomoć kolegama da obnove opremu i osiguraju egzistenciju. Najveći problem u svemu  je trom i zastario HZZO koji i dalje kažnjavanjem liječnika i u ovim trenucima nastoji napuniti svoju blagajnu.

Jesmo li spremni 18.1. osigurati kvalitetnu nastavu za učenike s područja koju su najteže stradala od potresa? Veliki je to izazov i sustav se mora kvalitetno i svrsishodno organizirati s obzirom na više aspekata promatranja trenutne situacije na terenu.

1. Infrastruktura – određeni broj sela nema osnovnu komunalnu infrastrukturu, a s potrebom preseljenja u kontejnere i kamp kućice ta je situacija još lošija. U nekim selima još uvijek nema struje, a ista nije provedena do svih kontejnera i kamp kućica. Signal za spajanje na Internet je na dosta mjesta nemoguće naći, te se hitno od strane teleoperatera treba omogućiti i pojačati signal.

2. Oprema – Carnet je kroz projekt eŠkole osigurao dodatna prijenosna računala. Treba provjeriti isporuku u 2. krugu prema školama stradalima u potresu i svim učiteljima osigurati prijenosno računalo. Učiteljima, stručnim suradnicima i učenicima treba omogući besplatan neograničen Internet promet u suradnji sa MZO i teleoperatima. Provjeriti s učenicima i roditeljima stanje opreme koju su zadužili. Gdje postoji potreba osigurati dodatan broj novih tableta. U suradnji s izdavačkim kućama osigurati hitnu isporuku potrebnih udžbenika i dopunskih nastavnih materijala. Osigurati paket bilježnica i radnog materijala.

3. Djelatnici škole – na njima je najveća odgovornost i posao. Ovih dana potrebno je kontaktirati sve učenike i roditelje i provjeriti njihovu situaciju. Veliki je to organizacijski izazov u trenutcima kada su i osobno pogođeni potresom. Kada dođu do svih učenika moraju provjeriti nalaze li se na područjima zahvaćenim potresom ili su privremeno iselili s područja županije i kakva im je situacija s osnovnim životnim uvjetima, opremom i materijalima za rad. Potrebno je osigurati dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima za sve djelatnike. Djelatnicima škola koji su teško osobno pretrpjeli štete od potresa treba omogućiti zamjenu ukoliko nisu spremni za rad. Potrebno je hitno osigurati smjernice za izvođenje nastave uživo i nastave na daljinu na područjima pogođenim potresom. Osigurati mogućnost komunikaciju temeljem koje će roditelji i djelatnici škola moći postavljati pitanja i dobiti brze i kvalitetne odgovore.

4. Nacionalna televizija – staviti u funkciju podrške, te putem dnevnog programa pružati stručnu podršku jačanju mentalnog zdravlja djece tijekom COVID-19 zdravstvene krize i potresa. Taj program značiti će i kao podrška svoj djeci koji su pretrpjeli traumu od potresa i izvan najteže pogođenih područja.

Važno je što prije započeti s nastavnim procesom na najteže pogođenim područjima, ali on mora biti kvalitetno organiziran u sigurnim uvjetima rada, lišen mogućnosti bilo kakve neposredne opasnosti za učenike i djelatnike škola. Niti jedan učenik ne smije ostati bez prava na obrazovanje zbog trenutnih teških životnih uvjeta. Ukoliko nastavu nije moguće organizirati, a situacija je još uvijek nepovoljna predlažemo odgodu početka nastave na područjima najteže pogođenima potresom do kvalitetne i sigurne uspostave sustava. Ponosni smo na sve koji sudjeluju u pripremi ove teške zadaće za boljitak naše djece i s dužnim poštovanjem Vam svima zahvaljujemo.

Sigurnost i zdravlje naših učenika i djelatnika škola mora biti prioritet.